Cvrčak i nemuzikalni mravi

cvrcak.jpg

Njegov lik je isti vec četrdeset godina.
Od svoje trinaeste nije se menjao.
Samo je sad to lice, konture deteta, izbrazdano borama.
Mozak mu se nije menjao od jedno osamnaeste.
Sa osamnaest je voleo devojčice plave kose i plavih očiju.
I danas voli devojčice plave kose i plavih očiju.
Nekada su devojčice padale na njegov pesnički šarm.
Odlično je prolazio i kod mama deleći komplimente.
Prirodno, očevi ga voleli nisu.
On je cvrčak.
Radio nikada nije.
Ono što je radom nazivao bilo je prodavanje magle.
Otišao je iz države i pokušao u inostranstvu da prodaje istu.
Vratio se, vidno iznenadjen i uznemiren činjenicom da im magla ne treba.
Reče : „Nije se moglo više. Ne možeš više nigde naći pare“.
Sad pokušava novce pronaći ovde. A nigde ih nema. I niko ih ne deli. Ali, on je stao u red. I čeka.
Ne može da radi jer je baš nehumano ustajati pre dvanaest sati.
Brat mu je na“ zavidnoj poziciji“.
Novcu vrlo blizu.
Dovoljno blizu da i njemu ostane po koji dinar.
I uzme on te novce, naravno s gnušanjem i omalovažavanjem svega što se brata tiče.
Ali, novac ne odbija.
Ima čovek troškove.
Treba se lepo obući, ići na masažu, u saunu, u solarijum.
Treba izgledati koju godinu mladje, jer devojčice više ne padaju na stihove.
Valjda padaju na kvarcovane muškarce.
Tu i tamo je uspevao da se uvali nekoj , i pesnička idila je trajala do stizanja prvih računa.
Naravno…“sve su žene iste, samo misle na novac“ zaključio je pametno.
I tako, On je baš neshvaćen.
A baš lepo peva cvrčak.
Samo,
oko njega sve neki nemuzikalni mravi.

About this entry