Savršenstvo

Oduvek me je fascinirala čarolija kojom priroda tako raznobojno, raznovrsno, raznočudno stvara svoje oblike. Sve to izgleda još čudesnije ako znamo da joj sve to polazi za rukom kombinacijom samo četiri slova, i to sa A T G i C . Pogledati : http://iskraart.wordpress.com/2007/11/25/perpetuum-mobile-iliumetnost-zivota/

Analizu estetskog doživljaja koji se neminovno javlja pri posmatranju dela prirode otkriva nam Nikolaj Hartman u svojoj knjizi „Estetika“, te su u nastavku citati iz dotične knjige a koji se odnose na estetiku organskog. Ovi predivni organski oblici na fotografijama su iz dubokog okeana.




Prirodno čudo organskog bića je u njenoj srodnosti sa nama i njenoj raznorodnosti.


…I jedno i drugo je sadržano u takvom proziranju: ono što nam je dobro poznato, a što nam posreduje sopstveno vitalno osećanje, i ono što je sasvim različito od nas, nesputano životinjsko, nikakvim konfliktom neometeno-moglo bi se reći potpuno sigurno čime je životinja nadmoćnija od čoveka…

…Osećanje tih stvari većinom ima oblik nejasnog naslućivanja duboke povezanosti, da ne kažemo velike mudrosti u građi, u artikulaciji, u načinu funkcionisanja i reagovanja životinjskog bića. Ako se tim dalje pozabavimo, onda to-teorijski izraženo- predstavlja saosećanje sa zaista iznenadjujućom i svojim savršenstvom nadmoćnom svrsishodnošću, koja se odaje u celini organskog bića…

…Estetsko zadovoljstvo u životinjskom neobično brzo dovodi do dubokog čuđenja pred velikom metafizičkom zagonetkom organskog. Jer zagonetka je njegova unutrašnje svrsishodnost, koja povezuje sve delove i sve manifestacije jednog života i godi nam kao nadmoćna harmonija. Utisak nam je pre dat neposredno i opažajno, a osećanje da stojimo pred nečim čudnim nehotično je i nameće nam se već u čulnom posmatranju. Ovde se ne razmišlja, stav prelazi u slobodno podvajanje, a dosta često je momenta iznenadjenja pri tome presudan. Tada se čovek ne može osloboditi osećanja da odjednom stoji oči u oči sa čudom stvaranja…

…Osećanje ove vrste je pravo estetsko uživanje u neposrednom posmatranju, i to dato u jednom pojavnim odnosom koji, takođe, možemo vrlo dobro osetiti, pri tome se dubina uživanja raznovrsno preliva. Čudo organskog može se osetiti duboko ili površno, ali će to uvek biti proziranje kroz ono što je čulno dato i osećanje onoga što nije čulno dato…

…Ima živih bića koje se čoveku čine neprijatna i neprijateljska, protiv kojih on ima otvoreno ili tajno vitalnu averziju : zmije, žabe, pauci, veliki gušteri. Iza toga se nalaze instiktivni momenti straha iz čovekove iskoni, kada je još bilo stvarne ugroženosti. A ipak, tamo gde postignemo distancu prema takvim bićima, gde naučimo da ih gledamo predmetno, tu nastaje radost puna divljenja zbog neobičnosti. ..

…Tako se može dalje silaziti u carstvo organskog. Svuda se ponavlja isti odnos. Isto je i sa sjajem leptirova, hobotnica i meduza, radiolarija i infuzorija. Mali svet organskog je pun „umetničkog oblika prirode“. To naravno važi i za čitav biljni svet u kome je lepo obično još nesputanije dato ljudskom osećanju…

…Visoku estetsku draž u čitavom carstvu organskih oblika čine čulna povredljivost, ugroženost i eksponiranost -u njihovom odnosu prema naivnoj ravnodušnosti i tako reći bezlazenosti organizama prema njihovoj ugroženosti. Oni se neoprezno predaju sudbini, podležu joj na hiljade, a druge hiljade se rascvetavaju na njihovom mestu. Nejasno naslućujemo nešto od svirepe grubosti koja vlada u životu vrsta-grubosti prema individui u prilog plemenskog života, i nehotice se čudimo rasipništvu koje izgleda da priroda sprovodi sa sopstvenim delima…

…Sposobnost sa kojim individua lepog oblika podnosi ovu svirepost sudbine kao po sebi razumljivu je za ljudsko osećanje dirljivo, nešto što iziskuje ljubav. I odista je to jedna vrsta ljubavi , sa kojom ljudsko srce, obilazno preko estestskog pogleda, obuhvata grandiozno carstvo oblika onoga što je živo…


About this entry